Friday, November 25, 2011

Мoj Mali Čovek je i dalje Moj Mali Čovek. Malo se izvukao. Uozbiljio. Svet upio. Moj maleni nindžago sin, bakuganski ratnik, i ja njegova nindžago mama ratnika bakuganskog.




Mama.
Ti si meni moja mama.
Osetio sam tvoj miris u hodniku. Sve ovako. (Udiše duboko duboko)
Koje si dugme bila pritisnula ovde.
Ovako dž.
O čemu?
Ja sam...bićeeee koje šeta, a može i da se skameni.
Vidiš. ... onda se desi da budem kamen kao spomenik....ili neka stena.
A Mirković je vatra.
On je vatreni.
A Stefan se zaledi.
Nemam devojku. Imao sam je. Mariju. Bio sam zaljubljen u nju....i ne znam, nisam više...Emica mi se sviđa, ali pošto će Jana da me zeza neću da kažem.
Volim da crtam zato što mi je to zabava, a još neko voli da crta. Crtač.
Najviše volim da gledam Zmajevu kuglu. (Peva...) Klizim kroz oblake, ja letim mogu sveeeeee...
Vidi kako sam te nacrtao, ti ideš preko mosta. I sija sunce. I talas ššššššš.
Obožavam da se igram i mazim.
Najbolji drug mi je Vojin.



Crta i dalje. Boku, najjačeg borca koji može sve da pobedi, i on ide po Zmijskom putu. Potpuno nesvestan jezika u uglu usana održava koncentraciju i koordinaciju. Olovka ruka. Linija olovka. Olovka papir. Oko ZaMisao. I pevuši. Onako laganica. Za sebe.

4 comments:

gRAVITACIJA said...

Dugo te nije bilo. Volim to kako pišeš.

elektrokuhinja said...

Au koliko dugo ja nisam ovde bila. A sve se promenilo... Taman da imam sta da citam:)

etotako said...

kako je dobro obilaziti dobro. i videti da se dobro zaliva i zri.
i da se dobro nije skamenilo.

ljubi podmladak!

etotako said...

jednom cu ispisati pricu o vezi izmedju ruke i jezika.
zato je ono vrlo vazno kad deca progovaraju da dosta rade rukama.
odatle i taj jezik vecito u uglu usana.
i kod odraslih.