Thursday, January 10, 2008

Zašto je juče bio važan dan

Juče je Mali Čovek proveo svoja prva 2 sata u Zabavištu. Time je, nadamo se, otpočeo seriju svojih odlazaka u istu instituciju. Time je otpočeo i jednu groznu stvar koja se zove Šrafljenje u sistem, a mislim da svi znamo šta sve podrazumeva Šrafljenje.

Juče Mali Čovek nije imao predstavu o tome šta mu se sprema. Prvo je stajao par minuta na vratima i gledao u nove drugare, igračke i facu Zabavljačice 1 koja se uvija pred njim, unosi mu se u facu i pruža ruke mameći ga. Dođi. Hajde da vidimo gde su igračke. Namamljen, pravi svoje prve bojažljive korake i ulazi u sobu. Vrata se zatvaraju. Ušao je u Klopku.

Nakon 2 sata, kucam na vrata. Zabavljačica 2, zamišljaj Gicu Prasicu, izlazi i kaže da je bio dobar, da je plakao kada neko uđe ili izađe, da je znatiželjan i da će se brzo privići.
Mali Čovek me grli, plače i nešto priča.

Danas Mali Čovek je znao šta mu se sprema. Kada sam ga stavila kod vrata, okrenuo se i zaurlao. On tako plače. Urla. Izašla sam. Više puta proveravala da li se čuje urlanje. I sada, još malo i odoh po njega.

Uh. Teški li su ovi prvi dani. Gušim se u emocijama. Sećam se da je Mala Žena bila kao krpelj. Ona me grlila i plakala, a učiteljica je vukla: Hajde da se igramo. Posle nedelju dana je bilo bolje. Sada Mala Žena voli zabavište. Obožava. Čak mislim da joj je i hrana tamo ukusnija.
Neka deca se nikada ne naviknu, ne vole tu ustanovu, mislim da Mali Čovek nije jedan od njih.

Juče je zazvonio telefon oko 16. Bila je to S. Divna, vrcava devojana. Drugarica Male Žene. Zove na igranje i zabavu. Prvi put se Mala Žena složila sa samostalnim odlaskom kod drugarice. Čovek je odvezao. Ona ostala. Kaže da joj je bilo baš zanimljivo. Meni puno srce.

Uh, ti Mali Ljudi Velika Deca! Divni su, divni.

Tuesday, January 8, 2008

Provincija. Slivanje. Praznici.

Sliju se tako s praznicima u Provinciju, skoro svi Najdraži, Dragi, manje ili više, i Nedragi, manje ili više.
Napravi se neki čudan miks.
Uvek tu budu litre, litre i litre ispijenog alkohola, tapšanja i zagrljaja, osmeha i razgovora, pogleda preko i ogovaranja, spletkarenja, ponekad i pesničenja, teturanja, ustajanja i padanja, muzike i plesa.
Nekada taj miks bude ugodan. Prijajući. Čudotvornog dejstva za provincijsku učmalost.
A nekada bude usiljen. Emotivnom agresivnošću i nekim ličnim nezadovoljstvima ispunjen. I takav, isforsiran i napet, ne prija.
Iz mog ugla ovo slivanje sada, NG i Božićno, bilo je upravo usiljeno. Kako se jučerašnjem danu bližio kraj, tako se kao u crtaćima, galopirajuće odlazilo. Imao se utisak i onog oblaka prašine. Seoba se uglavnom odvijala ka istom pravcu. I kako se ona zahuktavala, tako se u Provinciji lakše disalo. Rasterećenije.
Često se pitam kako bi se živelo u Provinciji kada bi se većina tih ljudi vratilo.
Sigurna sam samo u to da bi litre alkohola slivenog u sve te slivajuće, provincijske organizme bio na zavidnom nivou.
Ja se osećam .... poput Meseca u Borhesovim delima.
A kad već pomenuh njega ovih su me dana ispunile i obradovale knjige
Borhesa i Kravera od mojih Najdražih. Preporučujem.
Pa se dalje, takođe kao preporuka, nameće za pogledati upravo film Short Cut:

Friday, January 4, 2008

Ritam ovog dana. Čizmice i Mimoze.

Danas smo moja Mala Žena i ja tražile čizmice.
One gumene. Šarene. Ili skroz Roze. Sa Barbie momentom.
Ili, bar, kao one koje ima Milica u knjizi Milica je kupila nove čizme.
Ali da ne budu žute.

U traženju

Mala Žena padne preko praga jedne jadne radnje i tu ne nađemo ništa
Zatim se očistimo
Pojurimo golubove
Posvađamo se
Posvađamo se još
Uđemo u neku još jadniju radnju
Mala Žena ne padne
Nađemo šarene čizme
Veeeeliiiiikeeeeee
Jedno 2 broja
Mala Žena kaže Njih!
Kupimo
Idemo iza jednog Čoveka
Onako DedaMrazastog
Hodamo kao on i kikoćemo se
On uđe u zgradu
Nas dve odemo u prodavnicu
Kupimo sve što nam ne treba
Brzo se dogovorimo šta bismo za ručak
Obrnemo još par krugova oko rafova
Sudarimo se sa par nadrndanih ljudi
Stanemo da pravimo gužvu
Bakute zacokću
Pravimo se lude
Na izlasku ugledamo Mimoze
(pisala o njima baš
OVDE 17.02.)
Ja odlepim od sreće
Kupimo ih
Odskakućemo do toplog doma
Tamo Debeli Mali Čovek pravi žurku
Obara
Obara
Krši
Lomi
Stavim mimoze u teglu
Nemam vazu
A i super mi je ta teglica
Baš za buket mimoza
Stavim na sto
Udišem
Duboko
Dodirujem ih
Divim im se
Obožavam ih



Pustim da svira Paco De Lucia
Izvadim korpe sa igračkama
Iseckam beli luk
Naspem sebi vino
Stavim špagete da se kuhaju
Dodam začine
Masline
Paradajz
Prezle
Kačkavalj
Zapečem
I
Uživam sa Mojim Malim Ljudima
Odspavam
Popijem kafu
Sednem da napišem post
Mala Žena još u novim čizmama
Od gume
Sa dva para čarapa
Ne žali se