Monday, December 31, 2007

SNG

Neka vam je po meri i zhelji 2008.

Tuesday, December 25, 2007

Pršti, Pršti, Bela Staza...

Probudimo se jutros rano. Baš, baš rano. Pogledam kroz prozor-Mračno.
-Jesi ti čuo noćas neke kočije i irvase?-počinjem priču sa Čovekom, on se nadovezuje, odgovara, jeste, čuo i on, kao da je neko ulazio kroz prozor. Evo, baš ga sad zatvorio, bio otvoren. Maloj ženi se šire oči. Otvorila usta, usisava reči. Ustaje iz kreveta. Bosim koracima tapatapatapa. Vraća se tapatapatapa. Uskače u krevet, pokriva se i kaže:
-Joj, što sam se uplašila!
Pitamo je za poklon, ona kaže samo neke čokoladice je videla, one u obliku Dede Mraza. Čudimo se.
-Ništa više?!
Ona odmahuje glavom. Krenemo svi zajedno da ispitamo situaciju oko jelke i naiđemo na ogroman paket. Vriska. Skakanje. Ludnica. Otvaraj. Ne može. Cepaj. Cepaj. Još Cepanja.
Tišina.
Okreće se kutija. Gleda. Otvorena usta. Oči skoro ispale. Uzbuđenje. Onda druga.
Tišina prestaje. Vriska. Otvaraj kutiju. Ovaj Deda Mraz lud. Vidi kako je zatvorio ove kutije. Kako da se igram. KmeKmeKmeee. Makaze. Otvaranje.Cepanje.
Uzvici oduševljenja. Pa opet tišina. Kraća. Postavlja se scena. Hvata se zalet. Kreće se u igru.
Malom čoveku ništa nije bilo jasno, ali dobro, nema veze. Odlepio je na Barbiku Male Žene.
-E, S, a vidi Deda Mraz nije poneo čestitku što sam mu nacrtala?....Joj. Pa šta ću sad? Moraće opet da dođe. A hoće mi onda doneti još jednu knjigu. Jel hoće? -Maloj Ženi se sjaje oči.

Inače, umorna, neispavana, puuuno posla, nema se vremena.
Ali i Ispunjena. Zadovoljna. Baš!
A vi?

Thursday, December 13, 2007

Pisamce

Od Nine (I razred) Luki (V razred)



I još

Wednesday, December 12, 2007

Na današnji dan


1863. rodio se Edvard Munk
1873. u Srbiji uveden dinar kao novčana jedinica
1965. održan poslednji koncert Bitlsa
A pre, pa tačno, godinu dana, rodio se Mali Čovek,Mazan, Divan, Tek prohodao, Sa četiri Zuba,Golemog Osmeha, Šaljiv, VelikiMaliČovek.

Monday, December 10, 2007

O dešavanjima jedne nedelje

Ustaneš u jedan siv dan. Lagano se sjebavaš gledajući u prljave nijanse sivog. Iz stomaka, nervoza u vidu skakavaca krene da se širi. Samo telo je granica. Nema bega. A ti želiš...

Smisliš, naravno, da pobegneš u Hajdučiju, Istraživanje, u Planinu, ili već. Male ljude pravac kod dedababe i babadede. Nađeš se sa ostatkom vesele družine. Trudiš se da ćutiš i ne emituješ negativne skakavce. Misliš o željama. Misliš o ostvarenjima.

Odeš do Divčibara. Pa do jezera. Pa oko jezera.


Pa istražuješ granice, mikrokosmose, tražiš put. I planiraš nežno, želiš veliko ...




Pa se penješ, pa spuštaš. A skakavci iskaču. Pa si nekako svoj u svome. Pa se rešavaš. Pa već realizacije gledaš.

A onda zazvoni telefon. Pa glas kaže da su se Mali Ljudi razboleli. Pa teskoba. Juriš ka njima i ne misliš više ni o čemu drugom. Priviješ ih uz sebe. Gledaš kako se bore za udah, i poželiš da udahneš za njih, a znaš da ne ide tako. Onda im ljubiš oznojene glave i osetiš ukus slatkastog znoja. Pa ih stegneš jače u zagrljaj, misliš možda im to pomogne. I boriš se sa njima zajedno. Inhalacije, sirupi, obloge...I onda poželiš, i shvatiš da samo to želiš, samo jedno, veliko, veće, vrednije, najvrednije, da su Mali Ljudi uvek zdravi.

Saturday, December 1, 2007

Doček NG i pet stavki

1. Nervira me izraz „najluđa noć“. Čini mi se da je smislen jedino ako se odnosi na tinejdžere koji tada ostaju duže van kuće nego inače. Možda i za većinu studentarije. I to, recimo, do 2. godine. Ostali se raduju Proslavi. Dočeku. Okupljanju. Pijančenju. Druženju. Ali, to nikako ne bih podvela pod „najluđa noć“, valjda to dođe sa godinama i iskustvom. (Kako li ću misliti za 20 godina?)

2. Volim poklanjanje nečega najbližima. To se najčešće svede na kupovinu, a u retkim slučajevima na pravljenje istog (u toj akciji više uživam). Tada volim da poklonim nešto i svom domu, toplom, pretoplom, a da nije ukras.

3. Jelka je obavezna. Nju sam preskočila par puta i bilo je tako prazno. Obožavam to delovanje Staviti ukras na jelku! To me relaksira. Zbog mojih Malih Ljudi, jelka je ponovo dobila sjaj u svojoj ulozi. Za Malu Ženu ona je centralni događaj, ipak! oko nje su pokloni! Mali Čovek tek treba da otkrije čarolije.

4. Šoping groznica koja opčini veliki deo ljudske vrste na mene deluje frustrirajuće. Tako da se trudim da šoping završim pre no što groznica oko NG počne delovati.

5. Kao i većina, ni ja nemam pojma gde i sa kim ću to veče biti. Uvek se nešto desi, smisli, baš na taj dan. Meni je za to svejedno. Ove godine, rekla bih, da već znam sa kim, gde, kad, kako. I ove godine mi to prija. Radujem se tom Okupljanju.

A vi?