Wednesday, February 20, 2008

Zapisi o Tari sa Tare

(na računima, 1 maramici, telefonu)
Prvi zapis
Ovde je tako mirno. Neverovatno je. Magla je. Čini mi se da možemo da dodirnemo tu granicu. Granicu Tog Mira i Naše Buke.

Noći su još mirnije. Bila mi je frka da izađem u hodnik i ispljužim jednu. Nikad nisam imala doživljaj količine Tišine. A ovde je ima tako puno. I teška je. Osećaš njene Nemire i Divljine. Osećaš Svetove. Slutiš. Uskoro ću se navići. Ali sada se plašim.
Možda me tiššššššina proguta.)

Drugi zapis
Sankali smo se. Ja sam slomila kliska. Jug zaspao na sankama. Jana dobila mini nervni slom zbog toga šta sve mora da obuče i svuče.Interesuje je samo da sedi na sankama i neko je vuče ili da crta po snegu. Meni je to ok. I ja nisam neki ljubitelj radosnih igara po snegu. Ponavljam, Ja sam zdrav mediteranski tip!


Treći zapis
Danas je divan dan. Pun sunca. I nebo je čisto plavo, dohvatljivo, Ono nebo što ide uz belu glavu.

Išli smo do Zaovinskog jezera. Bili smo na brani. Posle smo se spustili u Spajiće, do Spajića jezera. Ovde je priroda fantastična. Tako pitoma, a tako divlja. Bio je potpun doživljaj od Omorike do Mitrovca kroz šumu. Vijugav. Jele. Sneg. Put nam preseklo jedno lane i jedna veverica (za koju smo utvrdili da je ženska luda glava, neodlučna, i da je vaga u horoskopu). Jana oduševljena. To joj je Bajka! Jug nema pojma, on je za neku klopicu. A zatim sam doživela najbolji spust u životu. Spust ka Perućcu. Pogled puca na Bosnu. Jasno se izdvaja jedna bela džamija iz braon-bordo predela. Vide se zaseoci. Put presecaju tuneli sa čijih vrhova vise ledeni šiljci. Deluju sablasno. A dole Perućac i Drina krivudava, i tako zelena, tako teško zelena. Posle smo kružili oko Perućca, opet neki nepoznati krajolici, na obroncima sneg, u podnožju jezero, kućice na vodi, šarene, divlje patke i tišina golema. Na bosanskoj strani spaljene kuće, pričamo o ludilu, o umu, o ratu.




Četvrti zapis
Mokra gora.Mećavnik. PodSećanje Bajka u Va. Prijatno. Najlepša medovača medna. Macoline glave. I jedna od kućica. Moj favorit.

....
I onda o5 mašina, sitemi, ulasci i izlasci, čekanja i nadanja, duge šutnje, neusklađeni ritmovi...

11 comments:

Anonymous said...

Sve u svemu, pune baterije, jel' da

Sebe Sebi Na Dar said...

aha!
plus, jedan dan sam imala temperaturu i moram priznati sita sam se naodmarala!)

Anonymous said...

"Jana dobila mini nervni slom zbog toga šta sve mora da obuče i svuče."
Potpuno je razumem i slazem se apsolutno. Pih! pa to mi je najgore, zato i nisam ljubitelj zime.

"Interesuje je samo da sedi na sankama i neko je vuče ili da crta po snegu."
Kako je ovo super! Moze li neko mene ovako matoru da vuce sankama? pliiiz! :)

Eh! vratih se za trenutak u detinjstvo. weeeeeee!!!!

Anonymous said...

Divno... Zavidim na planini i snegu i snežnim radostima. Ja sam taj neki polu-mediteranski polu visokogorski tip, volim planine pa to ti je.Sad ću morati na neko planinarenje dala si mi inspiraciju...

Anonymous said...

caricavrta - :) baš vam je bilo lijepo

etotako said...

Kad porastem biću Jana!

Anonymous said...

lane i veverica... coool :), još samo da je izleteo i neki zeko da vam priča kako je glavna faca u šumi :)

Sebe Sebi Na Dar said...

wtf, kako ti izdrzhavash ruske zime? ))
jeeeee!))) meni je divan momenat to shto sa njima ponovo otkrivam svet, svaki put iznova si dete


elektro, hajde, hajde, samo pravo zdravo i uz brdo lako )) Tara je vrlo zanimljiva, mi planiramo da se cheshce odmecemo u hajdukluk, meni se posebno svideo predeo oko Zaovina i Spajica


carice, jeste, da znash )


eto tako, hihihi jesi looda ona je higijenichar! ne bi tu bilo mesta kreativnom krshu! a kad ona poraste hocesh je uchiti da vaja?

mr no, buduci da se onaj vijugav put meni rastegao, ja sam se uplashila da ne stignemo mechki pred vrata,))

Anonymous said...

tako sto svake zime kazem da mi je ovo poslednja :)

etotako said...

Obećavam da ću malog higijeničara uputiti u carstva prljanja.
Ali vidi.

Posle toga si najebala, da prostiš :))

ubipacijentic said...

Tara je strava! :)