Thursday, January 10, 2008

Zašto je juče bio važan dan

Juče je Mali Čovek proveo svoja prva 2 sata u Zabavištu. Time je, nadamo se, otpočeo seriju svojih odlazaka u istu instituciju. Time je otpočeo i jednu groznu stvar koja se zove Šrafljenje u sistem, a mislim da svi znamo šta sve podrazumeva Šrafljenje.

Juče Mali Čovek nije imao predstavu o tome šta mu se sprema. Prvo je stajao par minuta na vratima i gledao u nove drugare, igračke i facu Zabavljačice 1 koja se uvija pred njim, unosi mu se u facu i pruža ruke mameći ga. Dođi. Hajde da vidimo gde su igračke. Namamljen, pravi svoje prve bojažljive korake i ulazi u sobu. Vrata se zatvaraju. Ušao je u Klopku.

Nakon 2 sata, kucam na vrata. Zabavljačica 2, zamišljaj Gicu Prasicu, izlazi i kaže da je bio dobar, da je plakao kada neko uđe ili izađe, da je znatiželjan i da će se brzo privići.
Mali Čovek me grli, plače i nešto priča.

Danas Mali Čovek je znao šta mu se sprema. Kada sam ga stavila kod vrata, okrenuo se i zaurlao. On tako plače. Urla. Izašla sam. Više puta proveravala da li se čuje urlanje. I sada, još malo i odoh po njega.

Uh. Teški li su ovi prvi dani. Gušim se u emocijama. Sećam se da je Mala Žena bila kao krpelj. Ona me grlila i plakala, a učiteljica je vukla: Hajde da se igramo. Posle nedelju dana je bilo bolje. Sada Mala Žena voli zabavište. Obožava. Čak mislim da joj je i hrana tamo ukusnija.
Neka deca se nikada ne naviknu, ne vole tu ustanovu, mislim da Mali Čovek nije jedan od njih.

Juče je zazvonio telefon oko 16. Bila je to S. Divna, vrcava devojana. Drugarica Male Žene. Zove na igranje i zabavu. Prvi put se Mala Žena složila sa samostalnim odlaskom kod drugarice. Čovek je odvezao. Ona ostala. Kaže da joj je bilo baš zanimljivo. Meni puno srce.

Uh, ti Mali Ljudi Velika Deca! Divni su, divni.

18 comments:

etotako said...

Sve razumem da je to za male ljude. I da to Šrafljenje tako mora. Pa ga i zavoliš...ili šta već. Ali mislim da to gušenje emocija o kojim govoriš bi rešila tako što bi i ja ostala s malim čovekom međ igračkama :)

Doduše, bila sam kao dete od onih, koji vole. Bez suza. Bez bilo šta. Samo da se može verati negde. Bilo čija glava :)

Anonymous said...

U vrtiću je lepo, priviknu se deca vremenom... Baš skoro mi priča ćerkica od jednih poznanika kako joj je super u vrtiću, kaže stalno imaju neke pozorišne predstave gde oni glume. Ja pitam jesi li i ti glumila, kaže - aha, ja sam stajala mirno, glumila sam drvo :))

Sebe Sebi Na Dar said...

Eto, ma ja bih, ali ne mozhe. Tako bi bilo bezbolnije. Ovo je frustrirajuce i bolno.
Malopre bili su samo jecaji i ono tuzhno uzdisanje.
A presladak je, sav tuzhan i sjbn, ali jede njupadzhija, tamo je pojeo 2 porcije. I jedino tada je cutao bez obzira shta se deshava )))

Sebe Sebi Na Dar said...

Mr No, hahaha super je! Glumica!

Anonymous said...

K. kaze da u Engleskoj sistem funkcionise da prvo dolaze sa mamama, one kafenisu i sl, ali cisto da deca znaju da su tu, pa onda postepno se smanjuje njihovo prisustvo. Ali, kao sto svi znamo, mi nismo Engleska
Sad sam bolje...ponovo u sistem, tjah

Sebe Sebi Na Dar said...

Laki, to je potpuno logichno, Bezbolnije je. Dete se ne oseca otrgnuto. Jbg,

Drago mi da ti je bolje. Uzhivaj ))

Anonymous said...

Prvi ozbiljni koraci u svet-neka, biće mu lakše posle. Naučiće se društvenosti, samostalnosti... ma super je to. Što ranije to bolje.

Anonymous said...

s malim ljudima puno stvari dobiva smisao. pomalo usvajam tu činjenicu

ubipacijentic said...

Znam vise ljudi koji se ponasaju kao Mala Z. svakog ponedeljka kad treba krenuti na posao... ;)

shaki said...

Znači, počinje, socijalizacijaaaaaaa. Baš lepoooooo.
A onda jednog jutra, dok doručkuješ sa jačom polovinom iz sobe malog čoveka, koji tada i neće biti mali, u kuhinju uđe neindentifikovana ženska osoba i kaže dobro jutro i sedne da doručkuje.
Takav je život.
I da kažem La-Lari. Da, slažem se, ovo nije Engleska i dodajem, hvala Bogu što nije.

Sebe Sebi Na Dar said...

Elektro, tako i ja mislim, samo se MaliDebeli ne da))

Sebe Sebi Na Dar said...

ubi, )) sluchaj isti
i ja ih znajem)

Sebe Sebi Na Dar said...

carice, mali ljudi, divni ljudi,
neverovatan osjet
potpun zhivot

Sebe Sebi Na Dar said...

shaki, pochelo je, pochelo ))

Anonymous said...

Ufff, što sam mrzela šrafljenje! I sad mi slabo ide, al' sramota da urlam, matora sam;)))
Nego me podseti na jednu prijateljicu koju je Zabavljačica njene devojčice hitnooo zvala u vrtić posle sledećeg "incidenta": dete crtalo kuću, i nacrtalo crn krov. Panika. Pa zašto? Pa kako? Tri sata joj je moja prijateljica objašnjavala da je sa malom sve u redu, da nije depresivna, nego da njihova zgrada zaista ima crn krov, tegola neka, jbm li ga.:)))

Anonymous said...

mrzjela sam vrtic. hrabri mali covjek. i hrabro, mama. jebeno srafljenje.ali tako to ide.

Anonymous said...

Draga, o'š ti nešto da pišeš 'el da klikćem ovdi na miša stalno za bam-badava? ;))))))

Anonymous said...

врло занимљиво, хвала